Kursevi

Brian Phillips

Mirovni aktivisti/ce su po prirodi zaokupljeni sadašnjošću i budućnošću – i vjerovatno tek slabo svijesni izuzetne istorije prošlih kampanja i pokreta koji su stvorili nenasilne strategije za socijalne i političke promjene. Istraživanje ove često zanemarivane tradicije nije samo akademska vježba, već vitalna dimenzija pripreme za savremene prakse. Dubinsko promišljanje ovih različitih iskustava i svjedočenja današnjim aktivistima/icama može obezbijediti čvrstu osnovu za osmišljavanje održivih akcija. Testirajući naše trenutne vizije i tehnike u odnosu na ideje, principe i pristupe prethodnih pokreta za mir i socijalnu pravdu, možemo, kako obogatiti naše sopstvene inicijative, tako se i stalno podsjećati na to da su naši napori za promovisanjem nenasilne transformacije društva dio jednog mnogo šireg istorijskog narativa. Prepoznavanje da je prostor u kojem danas djelujemo dijelom otvoren za nas od strane aktivista/ica i svjedoka/inja iz prošlosti može biti nepresušan izvor inspiracije – kao i sredstvo za razvijanje svojevrsne dugoročne perspektive, krucijalne za mirovni aktivizam.

Vlasta Jalušič, Tonči Kuzmanić

Opis kursa:

Kurs je usmjeren na dublje razumijevanje eskalacije sukoba u periodima tranzicije, načina njihove akumulacije do krajnjih činova masovnog nasilja i posljedica koje imaju ovi događaji i njihova legitimizacija na post-konfliktnu socijalnu i političku koheziju, oblike građanstva i političke odgovornosti. Fokus je stavljen na nasilne kolektivne konflikte praćene masovnim svirepostima, na njihovu pripremu i odigravanje, i na post-konfliktni period deeskalacije u slučajevima kakvi su bivša Jugoslavija i Ruanda. Pristup je zasnovan na premisi da su diskursi kolektivnog identiteta i ukrštanja roda, rase/etniciteta i religije ključni za razumevanje ideologija koje legitimišu nasilje. Uz ovo, posebna pažnja biće posvećena suočavanju sa masovnim kolektivnim zločinima iz prošlosti, načinima njihove memorijalizacije, pitanjima kolektivne krivice i odgovornosti, i načinima na koji oni oblikuju sadašnje i buduće društvene i političke sukobe.

Okosnicu empirijskog dijela kursa činiće studije dva slučaja - bivše Jugoslavije i Ruande. Oba slučaja su odabrana na osnovu nasilnih sukoba u ovim zajednicama (unutar države, ili u procesu njenog raspada i reformisanja), kao i zbog jake rodne i etničke/rasne dimenzije u procesu pripreme za nasilje. Oba odabrana slučaja simbolički odražavaju ideološku tvrdnju da određene grupe, konstruisane kao suštinski različite, ne mogu živjeti zajedno, svaka na taj način poričući građanstvo »drugih« i fundamentalno »pravo na imanje prava« (Arendt). Kurs će slijediti konkretan proces konstrukcije identiteta kroz ideološke diskurse i provjeriti kako su tako konstruisani identiteti uklopljeni u biografske priče pojedinaca/ki (muškaraca i žena, nevezano da li su oni žrtve, počinitelji ili posmatrači) i u javne diskurse. Različita iskustva kolektivnog i interpersonalnog nasilja – iz perspektive počinitelja, žrtve, posmatrača - biće prezentovana i diskutovana kao dio kursa.

Predavač: Ugo Vlaisavljević
Asistent: Faris Čengić

Ciljevi tečaja:

Glavni cilj tečja jeste da se osvijetli militantna priroda vladajućeg oblika partijskih politika u regionu, shvaćenih kao etnopolitike (tj. politike samosvjesnih, državotvornih etnija-nacija). Kritika njihovog militantnog karaktera je poduzeta kao „kritika ideologije etničkog zajedništva“, pri čemu se pokazuje da je iskustvo milenijske borbe za preživljavanje „malih balkanskih naroda“, a pogotovo uvijek veoma tragično iskustvo posljednjeg rata, konstitutivno i za aktualnu dominantnu politiku i za aktualni oblik kolektivnog identiteta. Pokazat će se da su sve novije politike svenarodne podrške bile u stvari ratne politike u krvavom sukobu s neprijateljem iskovanog kolektivnog identiteta. Upravo to je ono što ove politike čini „etničkim“ i što ih sprečava da usvoje istinski oblik moderne politike, pogotovo njen građanski karakter. Militantnost etnopolitike će se odgonetati u kontrastu sa civilnošću građanske politike, a pogotovo u njenoj razlici spram karakteristične politike i društvenosti civilnog društva. Nastojat će se pokazati da je neophodni uvjet trajnog mira u ovom regionu pretvaranje dominantne etnopolitike u politiku u pravom smislu riječ, a to znači njeno civiliziranje i demilitarizacija.