KO? Fondacija Mirovna akademija

ŠTA? Organizuje dvodnevnu radionicu «Društvene funkcije pamćenja, sećanja i zaboravljanja – ka kritičkoj kulturi sećanja»
+
Antifašistički bioskop
Predavanje i razgovor „Od partizanke do domaćice – slika žene u jugoslovenskom filmu“

KADA? 23., 24.. i 25. MART 2018. godine

GDE? Sarajevo, Bosna i Hercegovina

O radionici:

Polazeći od toga da se sećanje nikada ne odigrava u praznom prostoru i da je kolektivno sećanje (kao i individualno), zapravo selektivno, tendencizno i oblikovano potrebama sadašnjice i vizijom budućnosti (Todor Kuljić), ove radionice su prilika da razgovaramo o društvenim funkcijama sećanja i zaboravljanja, njihovoj povezanosti sa različitim oblicima savremenog i istorijskog nasilja, kao i načinima na koji se povezuje lično i javno, individualno i društveno. Pitanja kojima ćemo se baviti tokom ova dva dana su: O čemu govorimo kad pričamo o društvenom (kolektivnom) sećanju? Kako se kao društvo/a sećamo prošlosti? Šta je ono što se zaboravlja? Na koji način su reprezentacije prošlosti i narativi koji ih prate povezani sa sadašnjošću? Čemu služi sećanje i zašto je važno? Ko (treba da) se bavi sećanjem? Kako pristupati analizi kulture sećanja u istraživačkom i metodološkom smislu?

slika zene smPristup i metodologija

Kako se proučavanjem kolektivnog sećanje bave različite discipline (istorija, istorija umetnosti, antropologija, arheologija, psihologija, sociologija, filozofi¬ja, politikologija, studije kulture i roda, postkolonijalne studije i tako dalje), u radionicama će se koristiti kombinacija teorijskih inputa i različitih metoda interaktivnog rada (poput plenarnih diskusija, rada u malim grupama i iskustvenih vežbi).

Radionicu priprema i vodi: Marijana Stojčić

O antifašističkom bioskopu:

Osnovna ideja antifašističkog bioskopa je da se kroz filmske inserte i aktivno učešće publike, zajedno analiziraju istorijski događaji i pojave relevantne za nastanak i razvoj fašizma i otpora prema njemu u njihovom izvornom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu, kao i u svim transformacijama koje su oni kroz promene društvenog i političkog konteksta zadobijali. Na taj način se teži rasvetljavanju društvenih i strukturnih faktora ključnih za razumevanje nastanka fašizma, kao i specifičnog načina njegovog delovanja u istorijskim procesima.

Kroz analizu pet tropa ženskosti na filmu: lik partizanke, žene u pozadini, radnice, kolaboracionistkinje i domaćice, želja nam je da otvorimo pitanja na koji način slika žene/a u jugoslovenskom filmu do kraja 60-tih godina kao deo socijalističkog imaginarijuma korespondira sa emancipatorskim politikama socijalističke Jugoslavije. Kao i na koji način ta slika/slike pregovara/ju sa realnošću svakodnevnog života tadašnjeg društva, njegovim pritivrečnostima i promenama kroz koje je to društvo prolazilo u različitim fazama svoje istorije. To je i povod za razgovor u kojoj meri film kao zbirka priča koju su Jugosloveni/ke pričali sami sebi (i drugima) o samim sebi, može da ukaže na antagonizme društvenog konteksta u kojima su ti filmovi nastajali, ukazujući na nedostignute ideale slobode i emancipacije u jugoslovenskom društvu. Cilj takvog preispitivanja nije samo otvaranje prostora za uspostavljanje jednog kompleksnijeg viđenja prošlosti, već i promišljanje emancipatorskog potencijala koje takvo preispitivanje ima danas.

Uvodno predavanje i moderacija razgovora: Marijana Stojčić
Ova radionica je deo projekta „Nove metode i alati za društvene promene“, a podržana je od strane Mennonite Central Commitee (MCC). Organizator je u mogućnosti da pokrije troškove smeštaja i puta za najviše petoro učesnika/ca koji nisu iz Sarajeva. Za sve učesnike/ice će biti osiguran ručak tokom dva dana (za vreme trajanja radionica). Broj mesta na ovoj radionici je ograničen. U slučaju većeg broj prijava, vršićemo selekciju kandidata/kandidatkinja na osnovu prijavnog formulara (dela koji se odnosi na motivaciju za učešće u radionici).

Molimo vas da svoje prijavne formulare za učešće pošaljete najkasnije do utorka, 20. marta 2018. godine na email adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

wordicon

Radujemo se vašim prijavama!


Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Implementacija

    Implementacija: Riječ u BH ušla u modu s ratom. Na engleskom implement znači izvršiti, obaviti, ili usaditi, no ne preporučuje se uporaba domaćih adekvata jer se na taj način gubi mistična aura projekta (v.). Engleska riječ implement potječe od latinskog implere, što prvotno znači NAPUNITI, ISPUNITI, pa i NAPRAVITI ŽENU TRUDNOM. Dakle, kod implementacije se radi o seksu ili, narodski rečeno karanju, no to je najčešće samo virtualno, pri čemu ili ne postoji odnos a postoje općenici i općenice, ili pak samo postoji tzv. aktivni općenik/općenica dok pasivni (tehnički termin "donji"; cf. KORISNIK) uopće ne postoji, ili postoji ali ne primjećuje da učestvuje u implementaciji. Implementacija je inače najveći izazov za Ublehu (v.), no najbolja zaštita od te opasnosti jest izvješće (v.), ili, još bolje, statusno izvješće (v.).     Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.