Naslov nacija smPrikaz knjige Naslov: nacija, podtekst: klasa. Populizam radničke klase i povratak potlačenih u neoliberalnoj Evropi

Piše: Dražen Barbarić, Sveučilište u Mostaru

O transformaciji političkoga već mnogo znamo, stotine radova i najumnijih dostignuća suvremene političke teorije pojasnilo je tehnokratizaciju političkoga, nekadašnju sferu slobode i društvene kontingencije. Ona je svedena na parceliziranu vladavinu eksperata, koji u ime političko-društvene efikasnosti odstranjuju politiku kao nepotrebnu smetnju primjeni već unaprijed osmišljenih tehnokratskih rješenja. Uključivanje heterogenih društvenih interesa u političku arenu nepotrebno su odugovlačenje i u najmanju ruku otegotna okolnost društvenoj efikasnosti. Ukratko, političko je depolitizirano, svedeno na sferu ideološki očišćene djelatnosti stručnjaka, stoga se svako pozivanje ili djelovanje prema određenom ideološkom sklopu smatra atavizmom 20. stoljeća ili političkom egzotikom nedostojnom ozbiljnoga razmatranja.

globalizacija i militarizam

Prikaz knjige Globalizacija i militarizam: Feministice slažu kockice autorice Cynthie Enloe.

Piše: Biserka Košarac, Univerzitet u Istočnom Sarajevu

Sintija Enlo je feministička teoretičarka najpoznatija po istraživanjima odnosa roda i militarizma i primene feminističkog pristupa u analizi međunarodnih odnosa, temi koja se inače u mejnstrim istraživanjima tretirala isključivo kao muška. Njena knjiga Banane, plaže i baze (Bananas, Beaches and Bases) objavljena 1989. godine predstavlja jednu od najvažnijih u polju feminističke analize krupnih geopolitičkih narativa koje se gotovo nikad nisu proučavali iz rodne perspektive. U toj studiji iznosi tezu da je lično međunarodno, a međunarodno lično, smatrajući da se svi rodno posredovani društveni odnosi ne smeju deliti već posmatrati kao ključni faktori proizvodnje dešavanja na međunarodnom planu, što predstavlja proširenje tradicionalne feminističke epistemologije.

Mockup Djeca haosa cropped

Osvrt na knjigu Alaina Berthoa, Djeca haosa (prev. Almira Drino, Sarajevo, Mreža mira, 2020)

Piše: Svjetlana Nedimović

Mnogi od nas koje je iznenadno povukao talas nekog društvenog pokreta, formiranog ili u nastajanju, našli bi se nasukani na vlastitom iskustvu nakon slabljenja ili potpunog iščezavanja tog talasa. Iz onoga što je danima, mjesecima, u nekim slučajevima i godinama, bilo more zajedničkog iskustva, moćno i osnažujuće, izdvojilo bi se odjednom lično i pojedinačno,  skamenjeno i negostoljubivo, kao nekakva nazubljena hrid, hladno i nepokretno. A okolo – pustolina ugašenih nadanja i propalih planova. Lišeni izvjesne intuicije koja proizlazi iz same prakse, suočeni s neupotrebljivošću sposobnosti brze situacijske orijentacije kojom nas obdaruje zanos kolektivnog djelovanja, nerijetko razočarani i ogorčeni, bez vodiča u svijetu koji nije više bio isti ali nije bio ni produkt naše borbe. Literatura o pokretima, savremenim kao i prijašnjim, naročito ona koju su pisali sami učesnici, u tim trenucima činila se spasonosnom – put ka rasvjetljenju onoga što smo proživjeli a možda i put natrag, u oživljavanje zamrlog talasa.

2020 International Summer Course in Critical Peace Studies

It's our pleasure to inform you that we are organizing this course which offers an excellent opportunity for learning from almost 30 years of resistance to nationalist populism in Bosnia & Herzegovina. This focus includes the forms of everyday resistance and ‘hidden transcripts’, but also struggles to foster social movements and political alternatives. The course will also be offered as an online course given present uncertainty regarding travel restrictions to Sarajevo.

Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Poselami amidžu

    Give my regards to your uncle. Originally: Poselami amidžu. Very colloquial greeting, intentionally formulated from two Turkish words, to emphasize the familiarity of the speakers and their strong connection notwithstanding their jobs and the public. In purely semantical terms, a phrase Pozdravi strica (which would translate the same into English) might be used, but it would not have the same conspiratorial weight. By using colloquial discourse, the speakers distance themselves pointedly from the language of ubleha and thereby quite conciously confirm the essence of ubleha as an autoreferential non-identity. It is also worth mentioning whether an „amidža“ exists in the family in a sense of one's father's brother is irrelevant and that actually, in most cases, he does not exist at all; however, the greeting performs its function which a greeting Pozdravi strica could not perform at all and would perplex the speaker.   Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.