Novosti

Kurs: Uloga istorijske istine u transformaciji sukoba
Autorica: Anida Sokol

U posljednih nekoliko decenija memorijali – fizičke reprezentacije ili komemorative aktivnosti koje se odnose na događaje iz prošlosti i nalaze se na javnim prostorima1 –zauzimaju sve značajnije mjesto u tranzicijskoj pravdi. Pored toga što pružaju saznanje o prošlosti i izazivaju specifične reakcije, kao što su javno priznavanje događaja i njegovu interpretaciju, memorijali u konceptu tranzicijske pravde imaju i pedagošku funkciju. Pošto se često podižu na mjestima gdje su izvršeni stravični zločini, ne samo da odaju počast žrtvama već educiraju, potiču pitanja i stimuliraju dialog kako bi buduće generacije jačale kulturu ljudskih prava i spriječile ponavljanja traumatične prošlosti.2

Kurs: Uloga istorijske istine u transformaciji sukoba
Autor: Stefan Radojković

I. poglavlje – „Uvod u problematiku"

Često može da se čuje u javnom diskursu (mediji, izjave političara, svakodnevna konverzacija) različita deterministička mišljenja o pojedinim istorijskim događajima ili procesima. Ovde podvlačim ovu reč „deterministički"1 jer smo bili svedoci kako takva viđenja istorije mogu da imaju uticaja na raspad jedne zemlje. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su takva deterministička viđenja istorije u većini slučajeva i etnocentrična, odnosno posmatrano samo i isključivo iz pozicije naše etničke pripadnosti.

Kurs: Uloga istorijske istine u transformaciji sukoba
Autor: Mladen Stojadinović

Jedno od najvažnijih pitanja koje se postavlja pred autore i aktiviste koji se bave transformacijom sukoba jeste ono o ulozi i značaju istine u tom procesu, pre svega u dugotrajnim i ukorenjenim sukobima među državama i/ili nacijama. Da li se može gledati u budućnost ako se ne zna šta se zapravo desilo? Koliko je korisno i opravdano očekivati saradnju među stranama koje su međusobno činile stravične zločine i pritom to poriču ili relativizuju? Sme li se zaboraviti ma i najmanji zločin ili je insistiranje na pojedinostima ustvari usporavanje procesa zaceljivanja? Bilo da se tvrdi da je istina neophodan uslov transformacije sukoba, ili da se iskazuje sumnja prema neupitno pozitivnoj ulozi istine, mnogo vremena i prostora se troši na argumentovanje u prilog pojedinih teza o odnosu istine i rešavanja sukoba, kako bi to imalo direktne posledice po instrumente i procedure koje će se u konkretnom postkonfliktnom okruženju koristiti.

Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • BHS

    BHS: Bosansko-hrvatsko-srpski. Naziv za jezik(e) kojim se služe konstitutivni narodi (v.) Bosne i Hercegovine (v.). Svaki od konstitutivnih naroda zove ga - iz čisto praktičnih razloga - skraćeno: Bošnjaci - bosanski, Hrvati - hrvatski, a Srbi - srpski. Neki internacionalci (v.) forsiraju pak ovaj titoistički (v. Tito), homogenizirajući naziv, koji će se, tvrde zlobnici, vrlo brzo po odlasku internacionalaca (v.) iz BiH izgubiti iz uporabe prije negoli je u nju zapravo i ušao.  Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.