Šta možemo naučiti od mirovnih pokreta - lekcije iz prošlost

Brian Phillips

Mirovni aktivisti/ce su po prirodi zaokupljeni sadašnjošću i budućnošću – i vjerovatno tek slabo svijesni izuzetne istorije prošlih kampanja i pokreta koji su stvorili nenasilne strategije za socijalne i političke promjene. Istraživanje ove često zanemarivane tradicije nije samo akademska vježba, već vitalna dimenzija pripreme za savremene prakse. Dubinsko promišljanje ovih različitih iskustava i svjedočenja današnjim aktivistima/icama može obezbijediti čvrstu osnovu za osmišljavanje održivih akcija. Testirajući naše trenutne vizije i tehnike u odnosu na ideje, principe i pristupe prethodnih pokreta za mir i socijalnu pravdu, možemo, kako obogatiti naše sopstvene inicijative, tako se i stalno podsjećati na to da su naši napori za promovisanjem nenasilne transformacije društva dio jednog mnogo šireg istorijskog narativa. Prepoznavanje da je prostor u kojem danas djelujemo dijelom otvoren za nas od strane aktivista/ica i svjedoka/inja iz prošlosti može biti nepresušan izvor inspiracije – kao i sredstvo za razvijanje svojevrsne dugoročne perspektive, krucijalne za mirovni aktivizam.

Opširnije: Šta možemo naučiti od mirovnih pokreta - lekcije iz prošlost

 

Civiliziranje nacionalizma – pacifikacija regije

Predavač: Ugo Vlaisavljević
Asistent: Faris Čengić

Ciljevi tečaja:

Glavni cilj tečja jeste da se osvijetli militantna priroda vladajućeg oblika partijskih politika u regionu, shvaćenih kao etnopolitike (tj. politike samosvjesnih, državotvornih etnija-nacija). Kritika njihovog militantnog karaktera je poduzeta kao „kritika ideologije etničkog zajedništva“, pri čemu se pokazuje da je iskustvo milenijske borbe za preživljavanje „malih balkanskih naroda“, a pogotovo uvijek veoma tragično iskustvo posljednjeg rata, konstitutivno i za aktualnu dominantnu politiku i za aktualni oblik kolektivnog identiteta. Pokazat će se da su sve novije politike svenarodne podrške bile u stvari ratne politike u krvavom sukobu s neprijateljem iskovanog kolektivnog identiteta. Upravo to je ono što ove politike čini „etničkim“ i što ih sprečava da usvoje istinski oblik moderne politike, pogotovo njen građanski karakter. Militantnost etnopolitike će se odgonetati u kontrastu sa civilnošću građanske politike, a pogotovo u njenoj razlici spram karakteristične politike i društvenosti civilnog društva. Nastojat će se pokazati da je neophodni uvjet trajnog mira u ovom regionu pretvaranje dominantne etnopolitike u politiku u pravom smislu riječ, a to znači njeno civiliziranje i demilitarizacija.

Opširnije: Civiliziranje nacionalizma – pacifikacija regije

 

Razumijevanje društvenih i političkih elemenata kolektivnog

Vlasta Jalušič, Tonči Kuzmanić

Opis kursa:

Kurs je usmjeren na dublje razumijevanje eskalacije sukoba u periodima tranzicije, načina njihove akumulacije do krajnjih činova masovnog nasilja i posljedica koje imaju ovi događaji i njihova legitimizacija na post-konfliktnu socijalnu i političku koheziju, oblike građanstva i političke odgovornosti. Fokus je stavljen na nasilne kolektivne konflikte praćene masovnim svirepostima, na njihovu pripremu i odigravanje, i na post-konfliktni period deeskalacije u slučajevima kakvi su bivša Jugoslavija i Ruanda. Pristup je zasnovan na premisi da su diskursi kolektivnog identiteta i ukrštanja roda, rase/etniciteta i religije ključni za razumevanje ideologija koje legitimišu nasilje. Uz ovo, posebna pažnja biće posvećena suočavanju sa masovnim kolektivnim zločinima iz prošlosti, načinima njihove memorijalizacije, pitanjima kolektivne krivice i odgovornosti, i načinima na koji oni oblikuju sadašnje i buduće društvene i političke sukobe.

Okosnicu empirijskog dijela kursa činiće studije dva slučaja - bivše Jugoslavije i Ruande. Oba slučaja su odabrana na osnovu nasilnih sukoba u ovim zajednicama (unutar države, ili u procesu njenog raspada i reformisanja), kao i zbog jake rodne i etničke/rasne dimenzije u procesu pripreme za nasilje. Oba odabrana slučaja simbolički odražavaju ideološku tvrdnju da određene grupe, konstruisane kao suštinski različite, ne mogu živjeti zajedno, svaka na taj način poričući građanstvo »drugih« i fundamentalno »pravo na imanje prava« (Arendt). Kurs će slijediti konkretan proces konstrukcije identiteta kroz ideološke diskurse i provjeriti kako su tako konstruisani identiteti uklopljeni u biografske priče pojedinaca/ki (muškaraca i žena, nevezano da li su oni žrtve, počinitelji ili posmatrači) i u javne diskurse. Različita iskustva kolektivnog i interpersonalnog nasilja – iz perspektive počinitelja, žrtve, posmatrača - biće prezentovana i diskutovana kao dio kursa.

Opširnije: Razumijevanje društvenih i političkih elemenata kolektivnog


Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Implementacija

    Implementacija: Riječ u BH ušla u modu s ratom. Na engleskom implement znači izvršiti, obaviti, ili usaditi, no ne preporučuje se uporaba domaćih adekvata jer se na taj način gubi mistična aura projekta (v.). Engleska riječ implement potječe od latinskog implere, što prvotno znači NAPUNITI, ISPUNITI, pa i NAPRAVITI ŽENU TRUDNOM. Dakle, kod implementacije se radi o seksu ili, narodski rečeno karanju, no to je najčešće samo virtualno, pri čemu ili ne postoji odnos a postoje općenici i općenice, ili pak samo postoji tzv. aktivni općenik/općenica dok pasivni (tehnički termin "donji"; cf. KORISNIK) uopće ne postoji, ili postoji ali ne primjećuje da učestvuje u implementaciji. Implementacija je inače najveći izazov za Ublehu (v.), no najbolja zaštita od te opasnosti jest izvješće (v.), ili, još bolje, statusno izvješće (v.).     Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.