Eseji

Autorica: Bojana Genov (Mali Lošinj, Hrvatska)

Jezične mijene bile su sastavnim dijelom moga odrastanja i školovanja i uvijek su bile popraćene ogromnom strašću ne samo kreatora jezičnih promjena, nego i širokih slojeva ljudi koji su ih prihvaćali nepojmljivom i meni neočekivanom brzinom. Za moga školovanja nekoliko se je puta mijenjao naziv pojedinih školskih predmeta, ne samo na način da smo svi učili malo muzički i historiju, a malo glazbeni i povijest, nego na način da je to bilo pitanje svrstavanja i pitanje vrlo važnog osobnog izbora. Kao mala djevojčica nisam razumjela izvore tog burnog odnosa prema jeziku, ali sam i sama naučila dijeliti interes pa i strast prema jezičnim pitanjima. Moj odnos prema jeziku obilježava ambivalentan, ali uvijek vrlo aktivan stav, istovremen otpor prema nametanju i istjerivanju riječi iz moga riječnika i pažljivo i kritično vaganje tuđih riječi. 

Autor: Aleksandar Sekulić (Beograd, Srbija)

Proces građenja nacija na Balkanskom poluostrvu, čini se, nikada ne prestaje, on uvek traje i u demokratski nedovoljno razvijenim, često ksenofobičnim društvima nalazi inspiraciju u sferama ljudskog duha koje ne bi trebalo da budu nacionalno opredeljene. Jezik, svuda rasprostranjen i dostupan, postaje idealno tle za diseminaciju nacionalizma. Ovde ćemo se fokusirati na to kako se u desno orijentisanim medijima percipira prisustvo, ili, ako to zloglasnije zvuči „prodor“ anglicizama u srpsku varijantu srpskohrvatskog jezika. Primeri nacionalističkog diskursa u ovom radu dolaze iz provladine, umereno desne „Politike“, iz tiražnih, konzervativnih „Večernjih novosti“ i sa portala Nove srpske političke misli, na kome se nedeljno objavljuje više desetina, često duboko konzervativnih, tradicionalističkih i nacionalističkih tekstova poznatih nacionalno osvešćenih autora.

Autorica: Katarina Tadić (Beograd, Srbije)

Tema rada je analiza uloge medija u Srbiji, pre svega dnevnog lista „Politika“, u stvaranju nacionalističke i ratne atmosfere u srpskom društvu od kraja osamdesetih godina. Fokus će biti na analizi retoričkih sredstava korišćenih u cilju medijske manipulacije i stvaranju situacije gde je sloboda govora bila shvaćena kao sloboda izražavanja mržnje prema pripadnicima nesrpskih naroda. Od kraja osamdesetih godina na ovamo, srpski mediji su razvili i uveli u upotrebu osobene metafore, simbole, novokovanice i sl. koji su u znatnoj meri i doprineli i bili deo dominantnog šovinističkog javnog diskursa. Osim toga, razvio se i osoben tip izveštavanja gde je uloga novinara postala tumačenje događaja, a ne objektivno informisanje. List „Politika“ je prednjačio u pomenutoj praksi i time zasluženo stekao etiketu glavnog medijskog kreatora državne politike.    

Autorice: Jasna Kovo i Anela Hakalović (Sarajevo, BiH)

Politička emancipacija žena u okviru bosanskohercegovačke tranzicijske stvarnosti naišla je na veliki otpor, o čemu svjedoči prisutnost procesa repatrijarhalizacije, naturaliziranja dodijeljenih rodnih uloga i slično.   U procesu dodijeljivanja rodnih uloga  i jačanja patrijarhalne matrice koja je ugrađena u nacionalni kod posebnu ulogu zauzimaju mediji, kao prenosnici, ali i generatori konstrukcije ženske rodnosti. Način predstavljanja u medijima neizbježno se veže za određena značenja, a procesima stereotipizacije i markiranjem određenih značenjskih kodova, mediji postaju snažan izvor oblikovanja novih modusa rodnosti. Ne samo prezentirajući, nego i oblikujući poželjan oblik rodnog identiteta pojedinke, medijski diskurs postaje pogodan prostor za kritičku analizu rodnih pozicija u određenom društvenom kontekstu.  

Autorica: Barbara Matejčić

Vrućeg kolovoškog dana sve se teže uspinjemo prašnjavim makadamom prema selu Grubori, visoko u brdima dvadesetak kilometara istočno od Knina. Podno Grubora se može autom po toj lošoj cesti, a onda još pješice petnaestak minuta uzbrdo. Bolji put bi rijetko kome i služio jer tamo više nitko ne živi. Čak ni u ljetno vrijeme kada u Knin stižu puni vlakovi iz Srbije i kada se na okolnim cestama najčešće sreću auta beogradskih tablica - jer ljudi za godišnjih odmora dolaze obići nekadašnje domove - u Grubore nitko ne svraća. Na drvenoj klupi uz cestu dvije starice jesenski odjevene po toj sparini čekaju kombi koji dvaput tjedno tuda prolazi i prodaje hranu. To je njihova opskrba.

Autorica: Uglješa Vuković (Banja Luka, BiH) 

U eseju naslovljenom Tačke ignorisanja u sjećanjima u bh medijima htjelo se prikazati kako se mediji u Bosni i Hercegovini odnose prema određenim mjestima iz prošlosti koji se ukazuju kao nepoželjne istine u javnosti. S obzirom na činjenicu da se uticajni mediji u našem društvu različito odnose prema prošlosti, u zavisnosti od toga iz kog su eniteta, ovim esejom se htjelo predočiti kako izgleda ta podjela rada ukazujući na njene posljedice, izvjesne zakonomjernosti i na zarobljenost u okvirima politike, što medije suštinski onemogućava da poštuju svoje profesionalne standarde. U današnjoj BiH služenje tzv. svojim istinima o minulim konflktima stvara i snažne tačke ignorisanja skrivajući ih u upadljivo odsustvo. Ignorisanje događaja iz prošlosti predstavlja najgoru uvredu za žrtve i onemogućava funkcionisanje bosanskohercegovačkog društva u cjelini. O događajima iz prošlog rata potrebno je javno govoriti na osnovu činjenica.