Umjetički aktivizam i/ili aktivistička umjetnost

Andreja Gregorina

Proces definiranja pojmova proces je u kojem pokušavamo fiksirati bit onoga o čemu govorimo. Ovakvo ljuštenje značenja i potraga za jezgrom u jednom će nas trenutku suočiti s manjkavostima svakog esencijalizma, naprimjer s dekontekstualizacijom i hijerarhizacijom pojmova. Ipak, nepouzdanost pojmova koju je detektirao još Platon, postmoderna je dala teorijski legitimitet, te učinila vidljivim sedimentacijske procese kojima su povijesno i kontekstualno podložni označitelji.

Pojmovi «umjetnost» i «aktivizam» su tzv. veliki pojmovi koji se koriste drugim tzv. velikim pojmovima (moral, moć, čovjek, mašta, ljepota, društvo) kako bi svoju definiciju učinili vjerodostojnom. Na kursu Aktivizam reloaded pokušali smo definirati pojam «aktivizam», a  slijedeći fragmenti pojavili su se kao semantički nukleusi potencijalne definicije: nastojanje oko drugačijeg društva, promijena dominantnih modela ponašanja, afimacija različitosti, smanjenje nasilja, javno (i privatno?) djelovanje. Umjetnošću, kao specifičnim oblikom ljudske djelatnosti, nismo se upće bavili, ali smo se ipak upustili u njezino pozicioniranje u kontekstu aktivizma. Aktivnosti koje su smatrane pogodnim za estetsku artikulaciju aktivističkih ideja su kalendari, performansi, književne večeri, forum kazalište, likovne kolonije, sapunice, koncerti i sl.

Opširnije: Umjetički aktivizam i/ili aktivistička umjetnost

Reflections on Ubleha

Anastas Vangeli

Introduction: Ubleha as a reference point

If there is an adequate explanation of the state of the civil society in the Post-Yugoslav (Western) Balkans, then it is the one offered by the authors on the topic of the Ubleha. The essence of the concept, is the deconstruction of the distorted self-centrism and the lack of purpose the civil society actors are facing; at the same time it is a very accurate observation of a failed translation of a western ideal into a post-communist context.

From the reflections on Ubleha by the original authors Šavija and Milanovi?, and from the further analysis offered by Stubbs, one clearly has in mind what the Ubleha means -  it is a cause for itself far from any known system of values and ideals. Its soul is humane, but it smells like clientelism; it declares a sincere quest for a better world, but the real driving force behind it is the quest for an immediately better life of its actors.

However, the point of this paper is to argue that even though the image of the civil society in the region can be described as Ubleha, it still is a progressive phenomenon that plays mostly a constructive role in the peace-building processes. The Ubleha of the Western Balkans may be considered to be not even close to the ideal of civil society, but at the same time, it is an inevitable and a major step towards a western liberal-democratic type of civil society that is proclaimed to be the goal all the Post-Yugoslav countries pursue.

Opširnije: Reflections on Ubleha

Family memories

Kaja Haelbich
Hamburg, Germany

In our course "Understanding Internal Dynamics of Societies in Conflict" we started to engage in the topic of Israel Palestine conflict by talking about memories.

We discussed different kinds of memory like autobiographical and family memory, historical memory and collective memory. We concentrated on the different narratives about the 48th war ("war of independence" or "Nakba") and we continued by talking about Israel's Occupation, Palestinian Resistance and alternative voices inside Israel and we ended by discussing about the events of the last years.

According to the idea of the course to relate parts of the things we dealt with to the history of our own countries I would like to focus my essay on the subject of memories and dealing with the past, more precisely how the National Socialism is commemorated in Germany. I would like to discuss the difficulties of dealing with family stories and the fact that the grandparents of my generation have been perpetrators.

Opširnije: Family memories

Živi Grobovi ili o etnonacionalizmu

Bojan Krivokapić

„Tamo gde nema živa groba – sme li biti nas?“  (dnevnička zabeleška autora)

Ovaj tekst je nastao kao plod analiziranja problematike etnonacionalizma, ne samo na slučaju SFR Jugoslavije, odnosno Bosne i Hercegovine, kao najviše ratom oštećene republike, već i sa filozofskog i antropološkog aspekta. Tema je analizirana u okviru kursa „Civiliziranje nacionalizma – pacifikacija regije“ koji je vodio prof. dr Ugo Vlaisavljević na Regionalnoj Mirovnoj Akademiji u Sarajevu, jula 2008. godine.

Nakon nemilosrdnog razmišljanja kako početi i, zapravo, šta napisati na ovu temu, a trudeći se da izbegnem prizvuk banalnog, odlučio sam da napišem tekst koji je najmanje od svega naučan, a u kojem opet ne preovladava samo ton intimne ispovesti. Pokušao sam da napišem tekst koji diše, koji je otvoren i čija je utlitana funkcija pre svega u tome da podstakne potencijalnog čitaoca, odnosno čitateljku, da se zamisli nad temom, da promisli malo drugačije od uobičajenog, te da možda, a to bi bilo sjajno, dođe do nekih novih zaključaka koji su u vezi sa poimanjem diskursa etnonacionalizma kako kod nas, tako i uopšte.

Tekst se može posmatrati kao izvesni predložak nekom većem istraživanju samog fenomena, odnosno kao mamac za razvijenje teme.  Pokušao sam da se što više klonim davanja definicija, te (opštepoznatih) dubokoumnih i nerazlučivih zaključaka, koji uglavnom ostaju sami sebi cilj i od kojih skoro niko nema nikakvu korist, a najmanje običan/a dobronameran/ čitalac ili čitateljka.  Mišljenja sam da tekst mora biti otvoren za različita čitanja i tumačenja, jer samo kao takav on ostaje da živi i nakon bezbroj čitanja.

Problematika etnonacionalizma prevazilazi granice lokalnog. Sam fenomen se ne može posmatrati kao izolovan i ne sme se posmatrati samo u kontekstu ratom zahvaćenih područja SFR Jugoslavije. Međutim, još je veći problem ako fenomen posmatramo samo na razini opšteg i univerzalnog, bez osvrta na postojeće lokalno. Dakle, najuspešnije bi bilo ako bi se našla sredina, prava mera, koja bi u isto vreme zadovoljila i kriterijume opšteg i univerzalnog, ali koja bi disala i ono iskustveno, lokalno i životno.

Opširnije: Živi Grobovi ili o etnonacionalizmu

Rat i Kulturna Tradicija

Aida Šteta

UVOD

Roditi se u Bosni i Hercegovini, tačnije na teritoriju bivše Jugoslavije, sredinom osamdesetih, pa čak i prije, iz ove perspektive, samo po sebi nosi neku posebnu težinu. Dešavanja tokom kraja osamdesetih, a posebno tokom devedesetih, odredila su živote velikog broja ljudi na ovom prostoru. Pokušavajući da prežive ludilo tog vremena ljudi se grupišu u male zajednice, «etnije», pokušavajući opravdati borbu za preživljavanje. Tim malim grupama, «etnijama», rat predstavlja sredstvo definisanja strategije postojanja, strukture identiteta, a sve pod krinkom opstanka. Ljudi se više ne osjećaju sigurni kao individue, životna egzistencija je ugrožena, teško je ustanoviti ko su «dobri momci», jedino što preostaje jeste prikloniti se svojima. Kakvi su da su, moji su, parola je koja vlada. U svim tim dešavanjima koja su dovela do stvaranja novih etničkih grupa, koje su ustvari postojale stoljećima, izgubilo se građansko društvo, izgubile su se individue koje ne pripadaju niti jednoj definisanoj grupi, a koje se prislino guraju u pojedine od njih samo na osnovu imena i prezimena. Sloboda odabira, osnovna ljudska prava, izgubila su potpuni značaj, naši preci nas u potpunosti određuju, mada za njih današnji poredak stvari ne bi ništa značio. Rat je na ovim prostorima, prostorima «malih naroda» poslužio kao savršeno sredstvo za definisanje «nas» i «njih», savršeno sredstvo za određivanje kriterija prepoznavanja, prisila, svrstavanja, kršenja osnovnih ljudskih prava, ali uz sve to, za sve «male narode» bio je kulturna prekretnica i oslobođenje u pravom smislu te riječi.

Opširnije: Rat i Kulturna Tradicija

Građanski Identitet Zvan Čežnja

Mirjana Mikić Zeitoun

Uvod:

(Obzirom da sam,  kako to već svi moji prijatelji i poznanici dobro znaju, jako vezana za svoju obitelj, a slijedom posla koji dugo radim, i volim, dosta putujem, teško se   odlučujem za  neobavezne odlaske.)

Na Mirovnu akademiju, ideja je sama po sebi i lijepa i vrijedna, privukao me kurs Civiliziranje nacionalizma – pacifikacija regije: etničkim identitetima bavim se već duže vrijeme: djelom teorijski (Mirovne studije),  a djelom praktično :rad sa socijalno isključenim ljudima koji su to često (i) zbog etničkog identiteta, pa i nacionalizma.

Htjela sam naučiti nešto novo, spoznati uzroke nekih  pojava, potvrditi neka svoja stajališta te steći znanja i vještine koje bi mi pomogle u mom radu s onima koje više ni ne pitam kako se osjećaju : jer oni se ne osjećaju.

Opširnije: Građanski Identitet Zvan Čežnja

Budimo Milosrdni, Mislimo bez Milosti!

Branka Vasiljević

Napuštamo Sarajevo na izmaku još jednog dugog dana, na kraju jedne "intenzivne" sedmice.  Vozi nas sredovečni čovek u svom taksiju do drugog dela grada, poslednju deceniju poznatog kao "Istočno Sarajevo". Pita nas kojim putem da vozi "ovde ljevo il' gore preko Lukavice?" "Pa ne znamo, mi nismo odavde, vi vozite kuda je najbliže i kuda vam je zgodno" odgovaram ja. "A odakle ste?" "Iz Vojvodine, ja sam iz Zrenjanina a on je iz Novog Sada" ponovo odgovaram ja. Taksista ponovo nešto kao pita kojim putem da vozi, ali onako više za sebe, i komentariše kako će on nas voziti evo ovim kraćim putem, "A znam ja kako je u Beogradu, tamo će samo da te izvozaju, da ti uzmu pare", dodaje on. Osećaj nelagode, nepoverenja, tuge, sažaljenja, besa…sve se to nekako skoncentrisalo u kabini auta u trenutku kada sam već bila psihicki prepunjena sadržajima od prethodnih dana. Nemam snage da sada razlažem sa ovim čovekom taj kliše o "sve su to Milosević, Tudjman i Alija zakuvali… nismo pre znali ko je šta…" I samo ćutke klimnem  dok mi u glavi odzvanja njegova rečenica "Eto vidiš, nema ti tu živa groba, a kod nas, jes' videla to…" pokušavam da je razumem dok prilazimo stanici. Prisećam se lika taksiste koji nas je pre 8 dana vozio sa ove stanice u grad i njegove priče, dijametralno suprotne, a tako iste, dve priče koje se nikako ne mogu sastaviti i prepoznati u svojoj "ogledalizaciji". Taj samouvid je za sada još uvek privilegija samo malog broja ljudi, osvešćenih, onih koji se ne žele slepo povinovati autoritetima, koji slušaju druge i koji su se usudili misliti.

Opširnije: Budimo Milosrdni, Mislimo bez Milosti!

Etnonacionalizam i Civilno Društvo u Srbiji

Ivan Đekić

Uvod

Danas paralelno postoji građansko i etničko određenje nacije. Prema prvom  (anglosaksonski svet, Francuska, Holandija, Kanada) nacije su određene teritorijalno politički, dakle, postojanjem nacionalne države, a nacionalnost je skoro identična sa statusom državljanstva (citizenship). Prema drugom shvatanju, izvorno nemačkome, a prihvaćenom u istočnoj Evropi i šire, nacije se konstituišu na etničkoj, pa i rasnoj osnovi, dakle, na pretpostavljenom, premda dalekom srodstvu, na zajedničkoj istoriji, kulturi, zajedničkom jeziku, katkad na zajedničkoj religiji itd., a nacionalna država čak i nije neophodna, premda se za nju često vode žestoke borbe. [1]

Nacija je, pre svega, zamišljena zajednica. Tako da nacionalni identitet podrazumeva vezanost za prepoznatljive kulturne specifičnosti određene grupe, kao i lični osjećaj pripadnosti. Male razlike u govoru mogu biti dovoljne da se neko okarakteriše kao član druge nacije. S druge strane dve osobe mogu biti podeljene razlikama u mišljenju, verovanju, mestom boravka, vremenom, pa čak i govornim jezikom, a da se međusobno smatraju i da ih i drugi smatraju, delom iste nacije.

Smatra se da pripadnici jedne nacije dele određene karakteristike i norme ponašanja, određene odgovornosti prema ostalim pripadnicima te nacije i određene odgovornosti za dela pripadnika iste nacije.

Opširnije: Etnonacionalizam i Civilno Društvo u Srbiji

Aporije Građanskog Identiteta

Kristina Bojanović

Uvod

«...moj lični identitet je ono što čini da nisam identičan ni sa jednom drugom osobom...»

Sintagme lični ili individualni identitet, kao i kolektivni ili grupni identiteti  (nacionalni, vjerski, politički, etnički, kulturni, socijalni, profesionalni) sve češće su prisutne kako u naučnom diskursu, tako i u publicistici, političkoj sferi, u svakodnevnom životu. U najširem smislu, lični identitet u kontekstu izgradnje vlastitog identiteta, te razvijanja vlastitog pogleda na svijet, uspostavljanja vlastitih moralnih normi, izgradnje odnosa pojednica prema svim drugim ljudima i prema društvu uopšte, može se sadržati u odgovorima na pitanja: Ko sam ja?, Odakle sam?, Kome pripadam?, Kuda idem?, Odakle govorim? itd. U užem značenju, koje se smatra specifičnim za  sociologiju, termin lični identitet podrazumijeva poistovjećivanje pojedinaca sa određenim društvenim grupama, kao i prihvatanje vrijednosti, normi i modela ponašanja koji su karakteristični za te društvene grupe. Sama riječ identitet je latinskog porijekla: u antičkom latinskom postoji riječ «idem» (isto) i pridjev «identidem» (ponovljeno), ali ne i imenica «identitas». Starogrčka imenica «tautos» koju koristi Aristotel, baveći se problemom identiteta, potiče od riječi «autos» (sebe, sam), a kasnije, nakon prevođenja na latinski, kao «identitas», biva korišćena u sholastičkim raspravama o prirodi Svete Trojice. Dejvid Hjum za identitet ističe da je to svijest tj. svjesnost subjekta o kontinuitetu sopstvenog postojanja koja je sadržana u relaciji identiteta. Upravo ovakvo shvatanje identiteta je preuzeto u individualnoj, razvojnoj, a donekle i u psihologiji ličnosti. Naime, osjećanje ličnog indentiteta biva utemeljeno na zapažanju samoistovjetnosti i neprekidnosti sopstvenog postojanja u vremenu i prostoru, te na opažanju činjenice da i druge individue zapažaju i priznaju navedeno. Dakle, sam lični identitet pretpostavlja odnos pojedinca prema drugim individuama tj. odnos prema drugome – drugima. Lični identitet čini mnoštvo pripadnosti različitim društvenim grupama ili mnoštvo grupnih identiteta: nacionalni, vjerski, etnički itd. Upravo ovi grupni identiteti, njihove posebnosti, nastanak, smjenjivanja, nadvlađivanja, poteškoće, paradoksi,  ali i značaj koji imaju u izgradnji civilnog društva kod nas na Balkanu, predstavljaće temu ovog rada. Ukratko ćemo pokušati prikazati koji se to od pomenutih grupnih identiteta nametnuo kao najvažniji i opšteprihvaćen, u kojem  vremenu on ima presudan uticaj, kako se taj uticaj širi i koje su posledice njegovog širenja. Gdje i odakle treba tražiti i crpsti ideju građanstva, ideju koja nadilazi i etničko i nacionalno, i kako se ta i takva ideja odnosi prema više nego ukorijenjenim etničkim i nacionalnim politikama «naših» prostora? Na koji način na pragu ujedinjene Evrope izgradnja civilnog društva, kroz reanimaciju grčkog građanstva, može ili ne biti ostvarena?

Opširnije: Aporije Građanskog Identiteta

Lessons in Dissent: The Principles of the "Others"

Marina Vasilj

"Nothing is more unworthy of a civilized people than to allow itself to be "governed" by an irresponsible ruling clique motivated by the darkest instincts"

(The White Rose leaflet, summer 1942)[1]

 

The country I grew up in no longer exists. The city I was brought up in no longer represents what it used to stand for. Over the past sixteen years, societies in the region have suffered through the gruesome civil war and continue to struggle through even more gruesome post-war transition. Yet, throughout these turbulent times I have encountered stories of people whose persistent faith in human principles such as personal integrity, moral courage, accountability, honesty, and love for their neighbor has seen them through the darkest hours and grown even stronger in time; it is the kind of faith immanent to those who confronted the adversity in self and others and embraced their vulnerability realizing they have the power to convert it into a source of enormous personal strength. This essay examines the accounts of some of the resolute men and women who, at different points in time and in different political contexts, chose to exercise the highest human quality - their free will - by taking non-violent actions and being at variance with the dominant social thought of the time, how effective were their actions and what lessons can be drawn from their successes or failures.

Opširnije: Lessons in Dissent: The Principles of the "Others"

Which Way to Peace?

Dubravka Kalac

Zadar, Croatia

>Sometimes, when I walk the streets of my city, late in the evening, when there's only silence present, pictures of  not so distant past strike me, and I wonder: is it possible that the War used to walk these same streets? Then the boxes of my memory open, and take me deep inside, to where I think was impossible to dwell. Facing the past, this is how it's called, a painful past, difficult to the extent that one doesn't know what to do with it, other than erase it, delete it, bury it. The strategy proves to be the wrong one, there's no way you can avoid to face it over and over again, in reality, in dreams. Sometimes it feels as if it happened in some other life, to some other person, because it sounds more like a scenario of a film, and you don't think you could have ever possibly played a role in it. But one thing I know, I wouldn't be able to go through the same scenario once again. What would I do if another war breaks out? Would I try to hide? But where would I hide in this world so unsafe and full of violence? Is there peace anywhere? Again, the strategy proves to be the wrong one. And I face myself with another question, is there any alternative, any possibility of change, of feeling safe and secure, with no worries, fears of another bloodshed, but without having to escape, hide?

Opširnije: Which Way to Peace?

Peace Academy Reflection

Tory Tevis

I would like to begin my reflection on the Sarajevo Peace Academy by first stating how difficult it was to settle on a topic to write about.  All the themes, ideas and people we discussed with regard to non-violence and peace activism were inspiring, eye-opening, and exciting.  Our instructor, Dr. Brian Phillips, was a reminder of how powerful the combination of enthusiasm and knowledge can be.  To be working with and listening to the individuals who made up or class was a privilege.  As a foreigner and also one who is young and inexperienced, it was enlightening to be part of such a knowledgeable group of people from this region.  In fact, I was a little intimidated by my lack of experience when it came to contributing to discussions; I felt I could generally benefit more from listening than talking.  Some of the topics covered were new to me, and those which were familiar were given new depth and meaning.  It is actually on two subjects which are an integral part of my own country's (the United States) history that I would now like to reflect upon:  Martin Luther King, Jr. and American World War II Conscientious Objectors.  Comparing and contrasting the presentation of these two subjects in the mainstream narrative of American history to the lessons of the Peace Academy is a revealing exercise.  It highlights key ideas which are useful for those who already consider themselves activists, but might also inspire others to become activists.

Opširnije: Peace Academy Reflection

What is the Truth? Thoughts on the differences between Nationalism and Patriotism

[1]

Martina Topic[2]

Introduction

What is the Truth? Normally, people do not ask too many questions about this because there is always something perceived as a generally or personally accepted truth.

For example, the truth is that Croatia is an independent country, that its minister of science is Dragan Primorac, that the ruling party is Croatian Democratic Union, its currency is Kuna, etc. It is also the truth, in personal aspect, that I live in Zagreb, that I am a journalist and assistant lecturer, etc. This is not problematic whatsoever and it is certainly not something one should think about for more then a second, if that much.

But, what happens when there are more versions of the same thing and when all involved sides perceive their version as a general truth? Who is right?

Thus, in this paper, I will firstly discuss the truth in terms of nationalism and patriotism.

Secondly, I will discuss the differences between nationalism and patriotism.

Thirdly, I will discuss the common misperceptions of both.

Opširnije: What is the Truth? Thoughts on the differences between Nationalism and Patriotism

The Role of Justice in Reconciliation in Bosnia and Herzegovina

Maruša Rosulnik

Ljubljana, August 2008

Introduction